Općina Jajce zauzima centralni dio Bosne i Hercegovine i zapadni dio Kantona Središnja Bosna, a na površini od 350 četvornih kilometara nalazi se 57 naseljenih mjesta. Klima je umjereno kontinentalna sa toplim ljetima prosječne srpanjske/julske temperature od l8 stupnjeva i snježnim zimama sa prosječnom siječanjskom temperaturom od - l,8 stupnjeva.

Ovim područjem protječu rijeke Pliva  i Vrbas sa više pritoka, bogate plemenitom ribom, a 5 km od grada nalaze se Veliko i Malo plivsko jezero, između kojih su atraktivne vodenice. Jezera su pogodna za sportove na vodi i na njima se održavaju veslačka i kajakaška takmičenja. Okolne planine, kojima dominira Suhi Vrh  (1.431 m) obiluju crnogoričnim i bjelogoričnim šumama u kojima su raznovrsna divljač i ljekovito bilje, kao i tereni za zimske sportove. Područje općine sa ostalim dijelovima BiH povezuju magistralne ceste M-5 i M-16. Grad Jajce nalazi se na obalama rijeka Pliva i Vrbas na sjevernoj geografskoj širini od 40 20 30 i na zapadnoj geografskoj dužini od 17 14 16. Nadmorska visina na tvrđavi je 470 metara, na Plivskim jezerima 426,6,a na vodopadu 362.5 metara. Arheološka nalazišta, otkrivena u samom centru grada, ukazuju da su ljudi na ovim prostorima živjeli još prije 6.000 godina.

Osobito su značajna nalazišta iz rimskog doba, kako u samom gradu, tako i u okolici.U te nalaze spadaju i Hram boga Mitre i nekropole iz 4. stoljeća. Jajce se u pisanom dokumentu prvi put spominje 1396. godine u kojem se osnivač grada Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1350 - 1416) naziva «conte di Jajce». Naziv Jajca potječe, najvjerojatnije, od jajolike stijene na kojoj je sagrađena tvrđava.

U 15. stoljeću Jajce je bilo sjedište posljednjih bosanskih kraljeva a ovdje se 1461. godine krunisao i posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević . U pohodu na Europu Turci su 1463. godine osvojili Jajce i pogubili kralja čije se kosti sada čuvaju u Franjevačkom samostanu. Iste godine kralj Matija Korvin osvaja Jajce koje sve do 1527. godine ostaje središte jajačke banovine od Prusca do Banjaluke. Nakon 64 godine mnogobrojnih borbi Turci su 1527. godine ponovno zauzeli Jajce i ono postaje sastavni dio turske carevine, gubeći polako nekadašnji sjaj i značaj.

Tursku upravu zamjenjuje Austrougarska 1878. godine. Jajce se sa ostalim dijelom Monarhije povezuje cestom Jajce-Banjaluka i željezničkom prugom Jajce - Lašva i Jajce - Mliništa. Gradi se za to doba najveća hidrocentrala u ovom dijelu Europe, pa je vodopad bio osvijetljen još u 19. stoljeću. Izgrađena je i “Elektrobosna”, jedna od najvećih tvornica fero-silicije u svijetu, te mnoge javne i kulturne ustanove. 

U vrijeme Kraljevine Jugoslavije (1918.-1941.) Jajce je bilo središte sreza, a u Drugom svjetskom ratu, 1943. godine, ovdje je stvorena Titova Jugoslavija. Od 1945. godine Jajce se razvija u političko, ekonomsko, kulturno i sportsko središte ovog kraja. Godine 1992. najveći broj stanovnika pod naletima agresora napušta grad, a u njega se vraća 1995. godine.

Turizam u Jajcu intenzivnije se razvija krajem 19. stoljeća. Godine 1897. gradi se hotel “GRAND”, jedan od prva četiri hotela izgrađena u BIH, a Jajce je 1984. g. proglašeno za najuređenije turističko mjesto u bivšoj Jugoslaviji. 

Prije rata, koji je započeo 1992. godine, u Jajcu je boravilo preko 250. 000 stranih i domaćih turista, pa je grad s pravom nosio epitete: kontinentalni Dubrovnik, bosanska Venecija, grad kamena, svijetlosti i vode, muzej pod vedrim nebom...